Epilepsija

Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji, koja zbog svojih karakteristika predstavlja ozbiljan medicinski i socijalni problem. Uzrok nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki. Epilepsija predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore, koje iz različitih razloga postaju "prepodražljive" i reagiraju sinhronim izbijanjima električkih impulsa, što se manifestira epileptičkim napadajima.

Na što trebaju paziti osobe koje boluju od epilepsije?

Tijekom povijesti pokazalo se da epilepsija nije mogla spriječiti neke od najglasovitijih pojedinaca da u svojem poslu budu najbolji. Tome svjedoče mnogi, a među najpoznatijima mogu se navesti: Napoleon Bonaparte, Alfred Nobel, Georg F. Händel, Fjodor M. Dostojevski.
Mogu li osobe s epilepsijom uživati alkoholna pića, duhan i droge?
Mogu li osobe s epilepsijom obavljati sve poslove kao i ostali ljudi?
Može li epilepsija biti uzrokovana nekim drugim oboljenjima?
Mogu li se baviti sportom i kojim?
Mogu li voziti motorna vozila i bicikl?
Mogu li oboljeli od epilepsije imati djecu?
Ima li prehrana utjecaja na liječenje epilepsije?
Mogu li osobe s epilepsijom uživati alkoholna pića, duhan i droge?

Oslobodite se stresa u samo 5 sekundi uz pomoć ovih genijalnih trikova

Znamo koje su posljedice stresa – ubrzan rad srca, teško disanje i misli koje vrludaju...
Kada osoba osjeća da je pod stresom može značiti da se tada teško nosi s određenim emocijama koje se javljaju, kao što su tuga ili strah.
Stres je gotovo neizbježna posljedica odraslog života. Svakodnevni poslovni zadaci, odgajanje djece, obiteljske obveze - sve su to situacije koje će donijeti veću ili manju količinu stresa.

Kako se liječi epilepsija?

 Terapija ADHD-a

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.