Kockanje

«Najveći svjetski problemi mogu biti riješeni ukoliko shvatimo ljudsko ponašanje.» O ponašanju (1974)- Skinner, B.H.(1904-1990)

Za kockanje možemo reći da predstavlja jedan od starijih oblika zabave. Ako se sjetimo rimskog carstva, sjetit ćemo se i poslovice «Kruha i igara».

Kockanje predstavlja jedan od oblika ponašanja kojim želimo doći i do brze i lake zarade, kockanje pojedincima čini gledanje utakmica na koje su se kladili zanimljivijim, kockanje naprosto predstavlja oblik zabave.

Rezultati ankete pokazuju da učenici znaju kako je droga štetna, ali ne misle da bi mogli postati ovisni…

Zbog relativna neiskustva i određene sklonosti rizicima, upravo su adolescenti najrizičnija i najugroženija populacija. To razvojno razdoblje i inače donosi potrebu za samopotvrđivanjem i izgradnjom samostalnih stavova i načina ponašanja, kojima je ponekad temeljni cilj odudaranje od ponašanja i stavova odraslih.
Eksperimentiranje s bilo kojim sredstvom ovisnosti u mladih potaknuto je:

* radoznalost 17%
* afirmacija među vršnjacima 43%
* osobni problemi 29%
* redukcija neugode 25%
* hedonizam 27%
* problemi u obitelji 9%
* neznanje 1%.

Sudeći prema rezultatima brojnih anketa, statističkim i drugim podacima, svi mi, pogotovo oni koji rade s mladima, moramo biti u stanju pripravnosti
Ovisnosti (alkohol, duhan i psihoaktivna sredstva), nova opća opasnost koja se nakon domovinskog rata nadvila nad našu domovinu, pozivaju na akciju svih koji rade s mladima. zašto mladi čovjek krene putem neke ovisnosti, zbog znatiželje, loše obitelji ili osobnog dokazivanja, nitko ne zna pravi odgovor.

Ovisnici o kocki i bilo kojem drugom obliku riskiranja zapravo su ovisni o učinku hormona koji djeluju na mozak tijekom upražnjavanja ovisnosti

Kad se spomene ovisnost, obično pomislimo na alkohol, nikotin, opojne droge i analgetike, no predmeta ovisnosti ima mnogo više. To mogu biti namirnice poput ugljikohidrata (čokolada i drugi slatkiši), naprave (telefon, računalo) i aktivnosti (kupovanje, seks, nasilje i razni oblici riskiranja). Ukratko, sve što može izazivati ugodu i što nam može nedostajati kad nam nije na raspolaganju.
Ljudi su ovisni o onome što im pruža ugodu kad je prisutno, a bol kad je odsutno. Bez obje komponente, ugode i boli, nema ovisnosti. Bol o kojoj govorimo zove se apstinencijska kriza i ona je ključ shvaćanja ovisnosti.