Schizophrenie und verwandte Erkrankungen

Von der ProMente-Website (Vorheriges) – interessant - nur auf Kroatisch. 

Interessante Inhalte der bisherigen Website von Pro Mente Psychologische Beratung (Mostar). Und einige neuere interessante Inhalte.

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.

Paranoidna shizofrenija vs. paranoja

Paranoidna shizofrenija vs. paranoja

F20.0 Paranoidna shizofrenija

Paranoidna shizofrenija se javlja obično kasnije u životu od ostalih tipova shizofrenije, u trećoj ili četvrtoj deceniji života. Karakteriziraju je bolesne ideje, halucinacije, manije proganjanja i sl. Bolesne ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti.

Shizoafektivni poremećaj

Shizoafektivni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Klinička slika i dijagnostički kriteriji
Tijek bolesti
Liječenje
Prikaz slučaja

Dijagnostičke i terapijske smjernice za liječenje shizofrenije

Dijagnostičke i terapijske smjernice za liječenje shizofrenije


U radu se navode dijagnostičke i terapijske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje shizofrenije. Dijagnostičke smjernice temelje se na MKB-10 preporukama za dijagnosticiranje shizofrenije, a terapijske smjernice predstavljaju sintezu nekoliko svjetskih publiciranih smjernica (algoritama) i vlastitog iskustva. Smjernice su prikazane na seminaru Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju i predstavljaju stručne preporuke Društva za dijagnosticiranje i liječenje shizofrenije. Obuhvaćene su psihofarmakološke, psihosocijalne i psihoterapijske smjernice, a odnose se na liječenje prve epizode, ponovne epizode, pogoršanja bolesti, terapiju održavanja i prevenciju recidiva, terapijsku rezistenciju i nuspojave.

Simptomi shizofrenije

Simptomi shizofrenije

Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na pozitivne, negativne, kognitivne (spoznajne) i afektivne (simptome promijenjenog raspoloženja).

Pozitivni simptomi shizofrenije

Halucinacije su vrlo česte u bolesnih od shizofrenije. Halucinacije su obmane osjetila kod kojih ne postoji stvarni podražaj, a osoba koja halucinira opaža kao stvarno ono čega uopće nema. Najčešće i tipične za shizofreniju su slušne halucinacije, osobito glasovi. Radi se o glasovima koje čuje samo bolesnik. Najčešće glasovi međusobno razgovaraju, komentiraju bolesnikovo ponašanje, daju savjete ili kritiziraju bolesnika. Glasovi mogu i zapovijedati pa govorimo o zapovijednim (imperativnim) halucinacijama. Rjeđe su vidne halucinacije, što znači da vide stvari koje ne postoje, npr. mogu vidjeti neku neobičnu svjetlost, mogu vidjeti čudovišta, vraga i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije što znači da imaju osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila. Tako npr. mogu osjećati da im se unutarnji organi raspadaju ili putuju po tijelu, da im struja prolazi kroz noge što često povezuju s drugim bolesnim idejama (kao npr. da ih netko tako nevidljivim silama uništava).

Dijagnoza i tijek shizofrenije

Dijagnoza i tijek shizofrenije

Dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri. Dijagnoza se temelji na ciljanom i strukturiranom psihijatrijskom razgovoru s bolesnikom i članovima njegove obitelji. Do danas nema nikakvih specifičnih laboratorijskih dijagnostičkih testova za shizofreniju, tj. shizofrenija se ne može dijagnosticirati nikakvim snimanjem strukture ili funkcije mozga kao ni pretragama moždane tekućine, krvi, urina i slično.

Dijagnostički kriteriji za shizofreniju (MKB-10)