Žene i impotencija

Nedostatak poznavanja uzroka koji bi mogli biti u pozadini problema impotencije često postaje uzrok frustracije kod žene.

Stava, kada se žena nađe suočena s činjenicom da njen partner ima problem erektilne disufnkcije, da je odlazak u apoteku po čarobnu pilulu nije jedina stvar koju bi trebalo razmotriti, je pogrešan. Erektilna disfunkcija nije samo seksualni problem već se dotiče i drugih aspekata života. Erektilna disfunkcija nije samo seksualni problem u tom smislu jer ona može biti posljedica još neotkrivenih bolesti kao što su dijabetes, visok kolesterol ili bolesti srca ili posljedica uzimanja nekih lijekova. Nedostatak poznavanja uzroka koji bi mogli biti u pozadini ovog problema često postaje uzrok raznih negativnih emotivnih stanja kod žene, kao što su tjeskoba pa i gnjev. Supruga će ćesto početi misliti kako je njen suprug više ne voli, kako mu više nije privlačna ili da je vara s drugom ženom. Njene sumnje ili tjeskobu suprug može protumačiti kao napad na njega na što će on neprimjereno uzvratiti nakon čega počinje lanac međusobnog okrivljivanja. Nezadovoljstvo iz kreveta prenosi se u svakodnevnu komunikciju i ono što je najgore stvari se tako pogoršaju da dolazi do potpunog prekida komunikacije i emocionalne veze.

Bračne i ljubavne krize

Povijesno gledano brak se, pored biološke osnove (rađanje i podizanje djece) koju je zadržao i danas, razvio prije svega na materijalnoj osnovi, pri čemu subjektivna osjećanja budućih supružnika nisu imala nikakav uticaj na sklapanje braka. Tek sredinom 18. vijeka Žan Žak Ruso diže glas protiv vladajuće materijalne osnove za brak i suprotstavlja mu ljubav kao prirodni motiv za brak. Sto godina kasnije polako se pokreće lavina brakova iz ljubavi, što počinje da nagriza građanski moral, izaziva obilje skandala i uspostavlja novi vrijednosni poredak: danas se na brak bez ljubavi gleda poprijeko, a brak iz ljubavi je poželjan i prihvaćen.

Socijalne fobije razlikuju se od stidljivosti

Socijalna ili društvena fobija u svom najizraženijem obliku javlja se kod dva ili tri posto ljudi i jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja. Pa ipak, također je i jedan od najčešće neshvaćenih i najslabije proučavanih među njima.

Naziva se još i socijalno anksioznim poremećajem, a definira se kao intenzivan strah od drugih ljudi u uobičajenim socijalnim situacijama ili pak strah od poniženja u istim situacijama. Socijalna fobija može se shvatiti kao strah koji se javlja kod ljudi kada su okruženi nepoznatim osobama, kada trebaju govoriti u javnosti, razgovarati s autoritativnom osobom...

Smanjite stres, SPASITE SRCE

Godišnje 17 miliona ljudi širom svijeta umire od srčanog udara. Od toga ih je čak 80 posto iz srednje i slabo razvijenih zemalja, poput naše.

Ne napadajte ga zbog teškoća s erekcijom!

Ovog ćemo puta malo o tome kako na vas utječu njegove teškoće s erekcijom i kako na to reagirati na miran način.
Često se događa da muškarci ne mogu seksualno funkcionirati onako kako i kada to mi od njih očekujemo, što se manifestira kao teškoća s erekcijom. Za takvu pojavu uzroci mogu biti psihičke ili fizičke prirode. Najgore što se ženi može dogoditi, u trenutku kada njegov - i njen - buzdovan zakaže, jest da je uhvati panika i da za ono što se događa razloge počne tražiti u sebi, a time samo povećava probleme.

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.